• DIREKTOR: Šerif Kosatica, dipl. ing. maš.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove je samostalni organ državne uprave osnovan 2004. godine od strane Skupštine Unsko-sanskog kantona na osnovu Zakona o organizaciji organa uprave i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kantonalnim ministarstvima i drugim tijelima kantonalne uprave.

Inspekcijske nadzore iz djelokruga rada Uprave obavljaju inspektori kao državni službenici sa posebnim ovlaštenjima raspoređeni sjedištu Uprave u Bihaću i ostalim izmještenim kancelarijama Uprave u: Sanskom Mostu, Velikoj Kladuši i Bosanskoj Krupi.

Inspekcijski nadzor i inspekcijske službe imaju vrlo bitnu funkciju u funkcionisanju državnih institucija i javnog sektora uopće. Generalno gledano, inspekcijski nadzor obuhvata poslove kontrole i provođenje propisa koje je propisala određena društveno politička zajednica, a sa ciljem uređenja upravnih oblasti koje nadziru radi obezbjeđenja što kvalitetnijeg i efikasnijeg pružanja javnih usluga i dobara i uspostavljanja fiskalne i druge discipline subjekata nadzora.

Osim praćenja stanja u svom okruženju i prikupljanja operativnih podataka o subjektima nadzora, preventivnog, edukativnog i korektivnog djelovanja na subjekte nadzora, inspekcijske službe imaju obavezu sankcionisanja prekršilaca izricanjem upravnih, prekršajnih i drugih mjera, te kontrolu izvršenja izrečenih mjera.

Uspješnom inspekcijskom kontrolom osigurava se uspostavljanje sigurnosti u svim sferama javnog i privatnog sektora. Iako inspekcijske službe kontrolišu provođenje propisa, iste imaju obavezu, da kroz svoj rad, utvrđuju manjkavosti tih propisa te predlože nove mjere i nove izmjene i dopune propisa sa ciljem povećanja sigurnosti i efektivnosti primjene propisa.

Dakle, osim kontrole i nadgledanja provođenja propisa, inspekciju treba posmatrati kao bitnu funkciju u sistemu koja kroz svoj rad može najbolje uočiti manjkavosti te predložiti mjere za unapređenje zakonske regulative i time biti partner vladi i resornim ministarstvima u stvaranju što kvalitetnijeg pravnog okvira unutar oblasti koju uređuje taj zakon, odnosno u kreiranju makroekonomske politike kojom se određuju društveni ciljevi i pravila ponašanja za ekonomske jedinice koje djeluju unutar sistema.

Svaka pravna država uređuje poslovni ambijent, propisujući uslove obavljanja poslovne djelatnosti, pravila poslovanja, obaveze subjekata prema društvu, granicu između privatnih i javnih interesa, sankcije za odstupanja od propisanih normi i način rješavanja konflikata. Na taj način, ona štiti, ali i ograničava, interese pojedinaca, asocijacija, preduzeća i društva, odnosno budućih subjekata nadzora. Interesi pojedinca su potpuno legitimni, ali i interesi društva i oni, po pravilu, nisu u potpunoj harmoniji. Iz suprotnosti interesa društva i pojedinačnih subjekata nadzora, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim licima, nastaje odluka o neprimjenjivanju ili ograničenom primjenjivanju zakonske regulative o poslovanju koju je uspostavila društvena zajednica. Dakle, državni aparat kroz ekonomski sistem i makroekonomsku politiku određuje društvene ciljeve i pravila ponašanja za ekonomske jedinice, odnosno subjekte nadzora, koje djeluju unutar sistema, nastojeći da smanji rizik i neizvjesnost poslovanja, a kroz inspekcijske službe kontroliše proveđenje istih